Naljepnica za bolusni inzulin

Naljepnica uređaj za davanje bolusa inzulina po potrebi malena je, jednokratna pumpa koja se lijepi izravno na kožu [1]. Ta pumpa sadrži spremnik brzodjelujućeg inzulina i tanku kanilu [2]. Nema izvana vidljivu cjevčicu ni zaslon.

Uloga je te vrste pumpe zamijeniti injekcije inzulina uz obroke i one korekcijske [1]. Kad pumpu napuniš inzulinom, postaviš je na kožu i uključiš. Zatim si dozu inzulina možeš dati pritiskom na dvije tipke na tijelu uređaja [2]. Tako jedan jedini uređaj pokriva inzulin potreban za obroke do četiri dana (96 sati) [1].

Glavna je razlika u odnosu na običnu pumpu to što taj uređaj daje samo boluse. Obična pumpa inzulin šalje poluneprekidno (svakih nekoliko minuta), kroz bazalne brzine koje su u nju programirane, i po potrebi pridodaje boluse za obroke i korekcije [3]. Naljepnica uređaj za bolus ne daje nikakav dotok bazalnog inzulina i između pritisaka miruje [1]. Druga se razlika tiče upravljanja.

Obična pumpa ima bateriju, koja pokreće malen motor koji potiskuje klip. Uglavnom ima zaslon i postavke o kojima odlučuješ zajedno sa svojim liječničkim timom [4]. Naljepnica uređaj za bolus radi posve mehanički, bez baterije i bez ikakva prethodnog programiranja [1]. Dozu inzulina daješ pritiskom izravno na pumpu, a njezinu veličinu određuje proizvođač [2]. Postoje i naljepnice pumpe koje daju stalnu bazalnu brzinu, uz mogućnost ručnog davanja bolusa. One pripadaju drugoj skupini, skupini naljepnica pumpi za bazalni inzulin.

Uređaj je koristan ponajprije ako imaš dijabetes tipa 2, već si daješ dnevnu injekciju bazalnog inzulina i dodatno ti treba inzulin uz obroke [5]. Pumpa posvećena samo bolusima može ti pomoći da doze uz obroke pokriješ bez daljnjih uboda penkalom [2]. Dnevna injekcija bazalnog inzulina ipak ostaje potrebna [5]. Odobrena se namjena ne ograničava na dijabetes tipa 2. Obuhvaća odrasle s dijabetesom kojima treba inzulin uz obroke ili korekcijske doze, kakva god bila vrsta dijabetesa.

Odgovara i u sljedećim situacijama:

• teško ti je davati si injekciju pred drugim ljudima [1];
• često preskačeš dozu uz ručak [2];
• želiš jednostavno liječenje, bez tehnologije koju je teže naučiti [4].

Ipak trebaš dobro vidjeti (naočale su dovoljne), moći napuniti spremnik i nastaviti mjeriti glukozu u krvi. Odluku o uporabi te vrste pumpe možeš donijeti zajedno sa svojim liječničkim timom [3].

Ne, uređaj nema zadaću davanja bazalnog inzulina. Naljepnica uređaj za bolus inzulin daje samo na zahtjev, dakle samo kad pritisneš tipke. Između pritisaka ne šalje ništa, pa tvoju bazalnu potrebu ne pokriva sam [1].

Bazalni inzulin ostaje pokriven dnevnom injekcijom dugodjelujućeg inzulina [5]. To se dvoje međusobno dopunjuje, dugodjelujući inzulin djeluje između obroka i noću, dok uređaj za bolus nastupa uz obroke. Postoje i naljepnice pumpe koje daju stalan dotok bazalnog inzulina, ali one pripadaju drugoj skupini [6].

Bolus se pokreće istodobnim pritiskom na dvije tipke na rubovima uređaja [2]. Stisneš ih do kraja, prstima, dok ne čuješ i osjetiš klik. Taj klik potvrđuje da je dana standardna doza, koju je odredio proizvođač [7].

Obje tipke moraš pritisnuti jer se time izbjegavaju doze dane zabunom, trenjem odjeće ili slučajnim pritiskom [7]. Za veću dozu pritisak ponavljaš i brojiš klikove. To možeš učiniti nenametljivo, bez vađenja uređaja ispod odjeće [1].

Kod dijabetesa tipa 2 tijelo na inzulin odgovara slabije, a potrebne su doze uglavnom veće [8]. Penkalo s koracima od 0,5 jedinica ili obična pumpa dopuštaju doze u dijelovima jedinice. Kod dijabetesa tipa 2 takva fina prilagodba ipak uglavnom ne mijenja ponašanje glukoze u krvi, pa korak kojim se bolus uz obrok povećava ili smanjuje može biti veći. Pumpa osmišljena samo za boluse uglavnom ima za svaki klik postavljeno davanje od dvije jedinice, što je za dijabetes tipa 2 dovoljno precizno [7]. Kod dijabetesa tipa 1 treba mnogo finija prilagodba, koju taj uređaj ne može ponuditi. Pa ipak, naljepnica pumpa za bolus u tom slučaju nije zabranjena. Proizvođač je navodi i za odrasle s dijabetesom tipa 1 koji si bazalni inzulin daju zasebno [4].

Kod dijabetesa tipa 2 obično je sačuvano nešto vlastitog lučenja inzulina, što potrebu za bazalnim inzulinom može djelomično nadoknaditi. Bazalni inzulin dolazi zasebno, iz injekcije, pa ćeš, ako se uređaj odvoji ili isprazni, i dalje imati pokriće koje daje bazalni inzulin. Tako je opasnost od početka stvaranja ketonskih tijela mnogo manja u odnosu na klasičnu pumpu koja se koristi kod dijabetesa tipa 1 [9]. To pokriće ipak vrijedi samo za bazalni inzulin, pa odvojen ili prazan uređaj obroke ostavlja bez inzulina i glukoza raste. Uređaj nema zaslon i ne daje uzbune, pa ga provjeravaš ti: ako se naljepnica odvojila od kože ili ti glukoza u krvi nakon obroka ostane visoka, zamijeni uređaj. Do tada dozu uz obrok daj penkalom. Ako se pojave povraćanje, otežano disanje ili pospanost, odmah idi na hitnu.

Pri svakom potpunom pritisku na dvije tipke uređaj otpušta dvije jedinice inzulina [7]. Za šest jedinica pritisneš tri puta, a za deset jedinica pet puta [2]. Brojiš po dvije, što računanje čini prilično lakim.

Pun spremnik drži do 200 jedinica, količinu koja obroke pokriva nekoliko dana (do 96 sati) [2]. Prije prve doze pripremaš ga, dakle pritisneš nekoliko puta (vidi upute proizvođača), kako bi kanilu napunio inzulinom [7]. Tvoje se doze određuju u parnim brojevima jer je najmanji korak dvije jedinice.

Ne. Uređaj nema kalkulator bolusa i zapravo u sebi nema ništa elektroničko [4]. Pumpa za bolus ne zna koliko si pojeo i ne zna tvoju vrijednost glukoze u krvi, pa je određivanje doze inzulina isključivo tvoja odgovornost [1]. Hipoglikemija znači glukozu u krvi ispod 70 mg/dL (3,9 mmol/L): uzmeš 15 g brzodjelujućih ugljikohidrata i provjeriš ponovno nakon 15 minuta. Potpuni su koraci na stranicama o tome što je hipoglikemija i o tome kako se liječi.

Doze za svaki obrok uglavnom se određuju s tvojim liječničkim timom, kao stalan broj pritisaka za razne situacije. Zatim ih prilagođavaš prema svojoj glukozi u krvi i količini ugljikohidrata koju si pojeo [5]. Uređaj tvoje doze ne bilježi, pa je korisno broj klikova zapisati.

Da, pumpa za bolus stvorena je upravo za tu kombinaciju [5]. Dnevnu injekciju bazalnog inzulina daješ kao i inače, a uređaj se brine za doze uz obroke. Ta se dva liječenja međusobno dopunjuju: dugodjelujući inzulin djeluje između obroka i preko noći, dok uređaj pokriva obroke. Njihovi se učinci s vremenom zbrajaju, pa se doze određuju zajedno s tvojim liječničkim timom.

U praksi taj pristup uvelike smanjuje broj uboda. Imat ćeš jednu injekciju na dan za bazalni inzulin i jedno jedino uvođenje svakih nekoliko dana za uređaj [2]. Tvoj liječnički tim određuje doze za svako od njih, a ti ih zatim možeš prilagođavati zasebno, prema svojim očitanjima glukoze u krvi [10].

Da, mnogo je jednostavniji. Nema bazalnih brzina za programiranje, izbornika za prolaženje, baterije za punjenje ni uzbuna za tumačenje [4]. Ono što moraš naučiti zapravo je punjenje inzulinom i pritiskanje tipki [1].

Jednostavnost ipak ima svoju cijenu:

• nemaš finu prilagodbu doza [7];
• od uređaja ne dobivaš bazalni inzulin [1];
• nemaš kalkulator bolusa [4];
• podatke ne možeš preuzeti za svoje liječničke preglede.

Potpuna ti pumpa daje mnogo više nadzora, ali od tebe traži i više pozornosti da bi naučio kako je koristiti [11].