Inzulinske pumpe bez cjevčice, naljepnice

Pumpa bez vanjske cjevčice, naljepnica pumpa, malen je uređaj koji nosiš zalijepljen izravno na kožu i koji ti inzulin daje potkožno [1]. Pumpa bez vanjske cjevčice drži spremnik inzulina, mehanizam pumpe i kratku kanilu (koja ide pod kožu) sve na jednom mjestu, u jednom zbijenom kućištu [2]. Budući da vanjske cjevčice nema, inzulin prelazi vrlo kratak put, od pumpe ravno u potkožno tkivo.

Svi su dijelovi na koži, pa zaseban uređaj ne nosiš u džepu ni pričvršćen na odjeću. Pumpom rukuješ samo izdaleka, malenim ručnim upravljačem ili aplikacijom na telefonu [3]. Ona je glavna zamjena za pumpu s cjevčicom i često je zovu „pod”, kao što pokazuje slika ispod [4].

Naljepnica pumpa na donjoj strani ima ljepljiv sloj, poput jakog medicinskog flastera. Trebat ćeš kožu dobro očistiti i osušiti, a zatim odlijepiti zaštitnu foliju. Naljepnicu pumpu pritisni na kožu, kako bi prionula što čvršće [5]. Većina naljepnica pumpi zatim kanilu uvodi samostalno, kao dio uključivanja [2]. Na pritisak tipke fina igla kanilu (malenu meku cjevčicu) smjesti pod kožu i zatim se povuče, ostavljajući na mjestu samo kanilu.

Ljepilo je osmišljeno da drži cijelo razdoblje nošenja i otporno je na znoj i vodu. Ako ti je koža vrlo masna ili se jako znojiš, maramice za pripremu kože ili dodatna traka za učvršćivanje mogu ti pomoći da pumpu bolje pričvrstiš [5]. Svaki put kad naljepnica pumpa dođe do kraja, zamijenit će se novom, koja se uvijek mora postaviti na čisto područje kože [6].

Pumpom bez cjevčice upravljaš bežično, sa zasebnog uređaja, poput malenog ručnog upravljača ili aplikacije na telefonu [2]. Odande postavljaš bazalni inzulin, daješ doze uz obrok i korekcijske doze te provjeravaš što naljepnica pumpa radi [3]. Pumpa i upravljač razgovaraju bežičnom vezom (vrste Bluetooth LE), na maloj udaljenosti. Razgovor je zaštićen, kako se druga osoba ili uređaj ne bi mogli neovlašteno umiješati [7].

U praksi su upravljački elementi na zaslonu koji već znaš koristiti, a ne na samoj pumpi. Upravljač ili telefon moraš držati na maloj udaljenosti od pumpe (u ruci, primjerice), kako bi ostali povezani. Ako se upravljaču isprazni baterija ili je predaleko, naljepnica pumpa i dalje daje bazalni inzulin točno onako kako je programiran [2]. Ta je situacija vrlo malo vjerojatna jer doseg iznosi nekoliko metara, a upravljač u ruci pumpi je mnogo bliži od toga [7]. Postaje važna samo za roditelja koji djetetovom pumpom upravlja izdaleka.

Naljepnica pumpa smije se postaviti ondje gdje potkožno tkivo ima sloj masti prikladan za kanilu pumpe. Mjesto mora pumpi omogućiti i da stoji udobno i sigurno. Uobičajena su područja:

• trbuh;
• stražnja ili vanjska strana nadlaktice;
• bedra;
• križa;
• gornji dio stražnjice [8].

Kao praktična pravila, kad biraš mjesto:

• kloni se pojasa hlača, remena i tvrđih šavova, koji područje trljaju;
• izbjegavaj ožiljke i pupak;
• izbjegavaj mjesta na koja se s vremena na vrijeme naslanjaš ili liježeš [5].

Svaki put kad mijenjaš pumpu moraš promijeniti i mjesto na koje je postavljaš. Tako koža pod ljepilom i mjesto kanile imaju vremena za oporavak [9].

Naljepnica pumpa obično može pohraniti do otprilike 200 jedinica inzulina [2] [3]. Ta je količina uglavnom manja od one koju drži spremnik pumpe s cjevčicom jer svi dijelovi moraju stati u jedno maleno kućište, koje se nosi na koži [1].

Manji je spremnik pumpe bez vanjske cjevčice ipak dovoljan za većinu pacijenata tijekom razdoblja nošenja pumpe. Ako pak svaki dan koristiš mnogo inzulina, možeš biti ograničen u tome koliko dugo naljepnicu pumpu možeš koristiti [1].

Pumpu bez cjevčice obično nosiš tri dana. Zatim imaš dodatnih do osam sati u kojima je zamjenjuješ novom [2]. To se razdoblje poklapa s onim na koje bi se mjesto kanile na pumpi s cjevčicom ionako moralo promijeniti [4] [10].

Naljepnica pumpa upozorava te kad se približava kraju razdoblja nošenja. Zatim se zaustavi kad dosegne granicu nošenja (uključujući razdoblje počeka) ili kad joj ponestane inzulina [2]. Sve dok promjenu pumpe planiraš u prikladnom trenutku, ne posve blizu odlaska na spavanje ili dugog puta, stvari ostaju jednostavne i sigurne [5].

Da, dio koji nosiš na koži jednokratan je. Kad razdoblje nošenja završi, pumpu moraš skinuti i odbaciti, a zatim postaviti novu [2]. Upravljač ili telefon kojima pumpu programiraš koriste se ponovno i ostaju kod tebe.

Neki modeli naljepnica pumpi stvari dijele drukčije, uz dio pumpe za višekratnu uporabu i jednokratno podnožje koje sadrži ljepilo i plastičan okvir koji drži pumpu za višekratnu uporabu [3]. Dio koji dodiruje kožu uvijek se mijenja redovito, uglavnom svaka tri dana [11].

Da, iako naljepnica pumpa nema vanjsku cjevčicu, ima vrlo kratku kanilu (meku cjevčicu). Kanila ide ravno iz pumpe u kožu, skrivena pod ljepilom [2]. Izvana vidiš samo naljepnicu pumpu, kako stoji na tvom tijelu.

To je glavna razlika u odnosu na pumpu s cjevčicom, gdje vidljiva cjevčica uređaj u tvom džepu povezuje s mjestom gdje je kanila uvedena [1]. Kod naljepnice pumpe pumpa i mjesto uvođenja na istoj su točki. Nema cjevčice koja bi visjela, zapinjala ili se skrivala.

Ako se naljepnica pumpa odvoji od kože, s njom izlazi i kanila. U tom se trenutku prijenos inzulina iz pumpe u potkožni prostor zaustavlja [12]. Odvojena se naljepnica pumpa obično ne može sigurno vratiti na mjesto, pa ćeš je morati zamijeniti novom, postavljenom drugdje [6]. Ako se pumpa odvojila, dio inzulina danog u posljednjih nekoliko sati mogao je iz djelomično pomaknute kanile iscuriti na kožu umjesto da dođe u potkožni prostor.

U razdoblju nakon odvajanja pumpe pozorno provjeravaj glukozu u krvi jer vrijednosti katkad mogu vrlo brzo porasti i mogu se pojaviti ketonska tijela [13]. Ketone u krvi izmjeri kad god ti glukoza nakon takva događaja poraste. Između 1,5 i 2,9 mmol/L odmah se javi liječničkom timu. Od 3,0 mmol/L, ili ako se pojave povraćanje, otežano disanje ili pospanost, odmah idi na hitnu. Da bi spriječio slučajno odvajanje naljepnice pumpe, nakon postavljanja dobro pritisni rubove. Dodaj traku za učvršćivanje ako primijetiš da se ugao ljepila počinje podizati [5].

Glavna je prednost izostanak cjevčice. Ništa ne visi, ništa ne zapinje o kvake ni o odjeću, a uređaj je pod odjećom nenametljiviji [1]. Sve je u jednom malenom kućištu, koje se nosi na koži i otporno je na vodu, što vrlo dobro odgovara djelatnom životu s mnogo sporta. Uz to se s pumpom bez vanjske cjevčice lakše spava [14].

Postavljanje na kožu jednostavno je. Najprije pumpu zalijepiš na kožu, a kanila često uđe na pritisak tipke na upravljaču [2]. Na kraju otkriješ da svime možeš upravljati sa zaslona koji koristiš vrlo lako. Naljepnicu pumpu lakše je nositi i lakše sakriti. Nema zaseban uređaj koji bi se pričvrstio na odjeću ni cjevčicu koju bi trebalo posložiti izvan pogleda [15].

Kakva god pumpa bila, najbolji se ishodi pojave kad pumpa radi zajedno sa senzorom glukoze, u automatiziranom sustavu [16].

Glavni nedostaci proizlaze iz građe u kojoj je sve u jednom. Za razliku od pumpe s vanjskom cjevčicom, koju možeš odvojiti na kanili, naljepnica se pumpa ne može privremeno skinuti i ostaje na koži do zamjene. Spremnik je manji, pa možda neće odgovarati vrlo velikim dnevnim potrebama za inzulinom [1] [3]. Uz to svaki put mijenjaš cijelu pumpu, a ne samo malen dio, što dugoročno može značiti više otpada i veći trošak [11]. Pumpa na koži tvori malenu izbočinu, primjetno deblju od kanile pumpe s vanjskom cjevčicom. Ta se izbočina može udariti ili zakvačiti o vrata ako nisi pažljiv.

Ljepilo cijelo razdoblje nošenja ostaje na istom mjestu, pa može nadražiti kožu ili se odvojiti na bazenu [6] [17]. Ako zakaže ljepilo ili sam pod, gubiš cijelu jedinicu, a ne samo jedan dio infuzijskog seta kao u inačici s vanjskom cjevčicom [1]. Uz to upravljač ili telefon uvijek moraš držati pri ruci kako bi mogao dati doze inzulina uz obrok ili korekcijske doze [15].