Brojanje ugljikohidrata u restoranu i izvan kuće

Uspoređuješ s porcijama koje poznaješ od kuće. U restoranu je dobro birati jela što jednostavnije građe, kako bi tanjur zatim u glavi mogao rastaviti na sastavnice. Vježbati moraš zasebno za glavno jelo, prilog, kruh, umak, piće i slasticu. Meso, ribu, zrele sireve i povrće bez škroba možeš odmah zanemariti. Čak i ako znaš što si naručio, ugljikohidrate je lakše procijeniti kad tanjur stigne na stol [1].

Kad nemaš pristup vagi u kuhinji, moraš se osloniti na mjerila na oko. Tvoja stisnuta šaka odgovara otprilike 150 g kuhane riže ili tjestenine. Skupljena šaka drži upola manje [2]. Ne zaboravi da su restoranske porcije često dva do tri puta veće od porcija u tablicama [3]. Kad dvojiš, bolje je procijeniti malo niže jer je hipoglikemija opasnija od mogućeg porasta glukoze u krvi.

Pitaš kako je jelo pripremljeno, a ne za grame. U Europskoj uniji restoran je dužan navesti samo alergene, bez retka „Ugljikohidrati” [4]. Brojka koja ti zapravo treba nigdje se ne navodi po obvezi. Posljedično moraš sam doznati što ti treba, jednostavnim pitanjima:

• je li jelo pohano ili s roštilja;
• je li umak zgusnut brašnom;
• je li glazura, preljev ili marinada sadrže šećer;
• je li umak može poslužiti odvojeno, kako bi ti odlučio koliko ćeš ga uzeti;
• je li prilog može zamijeniti salatom ili nečim drugim što ti bolje odgovara;
• kolika je porcija za svako jelo koje naručuješ [1].

To su obična pitanja, koja osoblje restorana čuje svaki dan. Propisi o alergenima takav su razgovor za stolom učinili posve uobičajenim [4].

Miješana jela, u kojima izvor ugljikohidrata nije lako prepoznati ni na oko izmjeriti. U tu skupinu spadaju tjestenina s umakom, rižoto, pilav, lazanje, variva i neka azijska jela sa slatkim umacima [5]. Teško je prosuditi koliko tjestenine ili riže leži pod gustim umakom, a jednako je teško reći koliko je škroba dodano da se zgusne.

Zgusnute krem-juhe, domaće pite i kolači također se teško procjenjuju, kao i prilozi bez ograničenja. Vodenast umak dodaje težinu, ali manje ugljikohidrata. U pravilu 100 g miješanog jela donosi manje od 100 g obične tjestenine [6]. Slatki su umaci najnezgodniji, pa ih je bolje izbjegavati koliko god možeš.

Mjeriš ih na oko, koristeći ruku kao jedinicu. Šaka kuhane riže ili tjestenine donosi otprilike 40 g ugljikohidrata [2]. Restoranski prilog često iznosi šaku i pol, katkad dvije. Kruh na stolu lako se zaboravi pri brojanju ugljikohidrata. Kriška kruha od 30 g donosi oko 15 g ugljikohidrata.

Pomfrit je klasična zamka. Prženje istjeruje vodu i zgušnjava škrob, pa 100 g donosi oko 40 g ugljikohidrata, što je dvostruko više od kuhanog krumpira ili i više [7]. Ulje ne dodaje ugljikohidrate, ali odgađa porast glukoze u krvi. Kod pirea moraš računati na mlijeko. Kod svakog priloga ne zaboravi pribrojiti umak preliven odozgo.

Daju, a u velikim je lancima brojanje ugljikohidrata uglavnom lakše. Restorani hranjive vrijednosti objavljuju na svojim mrežnim stranicama, a katkad i u posebnim aplikacijama [8]. U velikim su restoranima recept i porcija standardizirani, pa se brojka koju čitaš bolje slaže s onim što dobiješ. Mali restoran, s domaćom kuhinjom, ne može ti ponuditi takvu predvidljivost.

Europski propisi ne traže od restorana da na jelovniku prikažu vrijednosti ugljikohidrata. Moraš doznati kakva su pravila u tvojoj zemlji [9]. Podaci o ugljikohidratima objavljuju se dobrovoljno, pa vrijednosti prije uporabe provjeri gdje god možeš. Pazi na umake, na piće i na velike menije, gdje ponajviše rastu prilog i čaša [10]. Pola litre slatkog pića samo po sebi znači otprilike 50 g ugljikohidrata.

Prvo prošećeš uz švedski stol bez tanjura. Vidiš sve što ondje ima i složiš plan. Zatim ideš u dva kruga. U prvom krugu uzimaš ono što se malo broji: salate, povrće bez škroba, meso, ribu, zrele sireve, jaja [1].

Drugi krug donosi ugljikohidratni dio. Brojiš ga u mjerilima na oko: kutlača, velika žlica, kriška, šaka riže [11]. Ugljikohidrate je najbolje brojiti dok ih stavljaš na tanjur, a ne na kraju, po sjećanju [12]. O dijeljenju doze za svaku ovakvu složenu situaciju unaprijed razgovaraš s liječnikom.

Svečan objed tretiraš kao nekoliko malih obroka. Predjela, glavno jelo, torta i ponovljeni zalogaji rastegnu se na nekoliko sati. Jedna doza dana na početku ne odgovara tom ritmu [13]. S liječnikom razjasni koji ti pristup najbolje odgovara. Ne zaboravi provjeriti glukozu u krvi dva sata nakon glavnog jela.

Alkohol traži zasebnu pozornost, iako se sam po sebi ne broji u ugljikohidrate. Zapamti da pivo donosi oko 15 g ugljikohidrata na pola litre, a slatki kokteli mnogo više. Moraš očekivati sklonost hipoglikemiji poslije, tijekom noći i idućeg jutra, osobito ako piješ na prazan želudac [14]. Glukozu u krvi provjeri barem navečer, prije spavanja i ujutro, po mogućnosti je prateći senzorom.

Teren pripremiš prije polaska. Potraži nekoliko tipičnih mjesnih jela na odredištu i doznaj što im je osnova: riža, pšenica, kukuruz, krumpir ili trputac. Preuzmi aplikaciju za brojanje ugljikohidrata koja radi i bez internetske veze. Nepoznatu hranu povezuješ s nečim što već poznaješ. Pogaču uspoređuješ s kriškama kruha, a porciju riže sa svojom šakom [11].

Promjena vremenskih zona može donijeti dodatne nevolje. Putovanje na istok skraćuje tvoj biološki dan, pa se moraš privikavati na raspored s ranijim odlaskom na spavanje. U drugom smjeru, putovanje na zapad produljuje ti biološki dan, pa se privikavaš na raspored s kasnijim odlaskom na spavanje i buđenjem. Prilagodba vremena davanja doza inzulina za velike vremenske razlike provodi se po liječnikovoj uputi [15].

Inzulin, glukozu i ostale medicinske uređaje držiš u ručnoj prtljazi, nikad u prtljažnom prostoru. Pobrini se u tom slučaju da nosiš dvostruko više zaliha nego inače. Ne zaboravi da uvijek uza se imaš nešto za jelo [16].

Pričekaš i pogledaš kretanje glukoze u krvi prije nego što dodaš inzulin. Glukoza obično poraste u prvom ili drugom satu. Nakon masnog obroka ipak može porasti mnogo kasnije. Strelice na senzoru pokazuju ti raste li vrijednost još ili je već počela padati [17]. Pravilo za korekciju daje ti liječnik. Načelno je bolje ne žuriti i raditi male, ponovljene korekcije ako su potrebne.

Zapamti da inzulin uz obrok djeluje otprilike četiri sata. Prerano dane korekcije se zbrajaju i mogu dovesti do hipoglikemije sat ili dva poslije [18]. Zapiši jelo, svoju procjenu i ishod. Idući ćeš put krenuti od bolje procjene ugljikohidrata. Isto jelo tako postupno postaje sve lakše za izračun.

Prije svega brzodjelujuću glukozu. Evo što vrijedi svaki put imati uza se:

• brzodjelujuća glukoza — tablete, gel ili malo slatko piće, u količini dovoljnoj za više od jedne epizode hipoglikemije [16];
• tvoj uređaj za mjerenje glukoze u krvi — mjerač s trakicama ili senzor, zajedno s mobitelom na kojem očitavaš njegovu procjenu;
• rezervni mjerač, čak i ako se inače oslanjaš samo na senzor;
• tvoj inzulin uz obrok, s rezervnom iglom ili sa zalihama za pumpu;
• međuobrok s poznatom količinom ugljikohidrata, za slučaj da hrana jako zakasni;
• tvoja medicinska iskaznica ili narukvica, s podatkom da imaš dijabetes tipa 1 i da koristiš inzulin [19].

Baterija ti mobitela treba biti što punija, osobito ako se procjena glukoze vidi samo ondje. Iskaznica ili narukvica od velike su pomoći u situacijama u kojima se znakovi teške hipoglikemije mogu zamijeniti s učincima alkohola [14].