Ispravna tehnika ubrizgavanja inzulina

Inzulin možeš ubrizgati u sljedeća područja:

• Trbuh — najbrže upijanje, izbjegavaj 5 cm oko pupka;
• Bedra — sporije upijanje, dobra za bazalni inzulin;
• Nadlaktice — srednje brzo upijanje, ali je sloj masti tanak i ondje je teško ispravno ubrizgati samome sebi, pa se koriste rjeđe;
• Stražnjica — sporo upijanje, katkad korisna u djece [1].

Trbuh je idealan za brzi inzulin (analog uz obrok) zbog bržeg upijanja, dok su bedra dobra za bazalni inzulin (dugodjelujući analog), kao što pokazuje slika ispod [2].

Svako područje ima više mjesta ubrizgavanja. U glavi podijeli područje na kvadrate stranice 3 cm i za svako ubrizgavanje koristi drugo mjesto [3]. Nemoj koristiti područja s lipodistrofijom (kvržicama ili udubljenjima), modricama, ožiljcima ili znakovima upale. Za istu vrstu inzulina drži se istog područja (primjerice, brzi u trbuh, bazalni u bedra) radi što predvidljivijeg upijanja [1].

Redovita izmjena mjesta sprječava lipodistrofiju i osigurava ujednačeno upijanje [4]. Podijeli trbuh na četiri četvrtine i koristi po jednu četvrtinu tjedno. Možeš se i kretati u krug oko pupka, poput sata. Nemoj prilaziti pupku ni sredini trbuha! Ostavi barem dva cm između dvaju uzastopnih ubrizgavanja i, koliko je moguće, idući mjesec nemoj ponovno koristiti točno isto mjesto [3]. Možeš u glavi napraviti kartu korištenih mjesta.

Neki pacijenti naizmjence koriste lijevu i desnu stranu trbuha. Primjerice, ponedjeljkom, srijedom i petkom lijevo, a utorkom, četvrtkom i subotom desno. Za večernji bazalni inzulin drži se iste strane mjesec dana, a zatim prijeđi na drugu stranu (u bedro). O velikim razlikama između lijeve i desne strane vrijedi porazgovarati s medicinskim timom; mogu biti znak lipodistrofije ili drukčije tehnike ubrizgavanja. Pogledom provjeravaj i povremeno opipavaj područja ubrizgavanja kako bi rano otkrio kvržice ili mjesta s nakupljenom masnoćom [5].

Inzulin se ubrizgava u potkožno tkivo (mast ispod kože), a ne u mišić ni plitko u kožu [6]. S iglama od 4 mm možeš ući okomito na kožu, bez podizanja nabora. S uobičajenim iglama od 6-8 mm ili podigni kožni nabor i ubrizgaj pod 90 stupnjeva ili ubrizgaj pod 45 stupnjeva bez nabora [7]. Igle dulje od 8 mm povećavaju opasnost od ubrizgavanja u mišić i trebale bi ih koristiti samo osobe s viškom potkožnog masnog tkiva.

Igla od 4 mm prvi je izbor za sve, bez obzira na dob, težinu ili debljinu potkožnog tkiva [8]. Igla od 6 mm ostaje prihvatljiva ako primjenjuješ gore opisanu tehniku [6]. Slučajno ubrizgavanje u mišić je bolno, može malo krvariti, a inzulin se upija do 50% brže (kod ultrabrzih analoga to je manje izraženo) [9]. Ako pogodiš mišić, osjetit ćeš veći otpor i bol. Budući da inzulin brže dođe u krvotok, rizik od hipoglikemije u sljedećim satima raste. Češće provjeravaj glukozu u krvi i drži brzodjelujuće ugljikohidrate nadohvat ruke. Ako ti glukoza u krvi padne ispod 70 mg/dL (3,9 mmol/L), uzmeš 15 g ugljikohidrata i provjeriš ponovno nakon 15 minuta.

Dezinfekcija kože alkoholom prije ubrizgavanja inzulina nije potrebna [10]. Ako je koža čista, suvremene preporuke to za uobičajene situacije više ne traže. Alkohol pri ponovljenoj uporabi može isušiti i nadražiti kožu, a (ionako vrlo malen) rizik od infekcije ne smanjuje znatno [10]. Operi ruke prije pripreme inzulina i pobrini se da je područje ubrizgavanja vidljivo čisto.

Ako radije dezinficiraš ili ti liječnik to preporučuje (oslabljen imunosni sustav, loši higijenski uvjeti), koristi 70%-tni alkohol i pusti ga da posve ispari prije ubrizgavanja [3]. Mokar alkohol može izazvati osjećaj pečenja dok igla prolazi kroz kožu. Kod kuće, uz igle korištene samo jednom (u praksi ih mnogi koriste ponovno) i uz uobičajenu higijenu, rizik je od infekcije krajnje malen.

Službena je preporuka za svako ubrizgavanje koristiti novu iglu [3]. Igle se malo otupe već nakon prve uporabe (vidljivo pod mikroskopom), zbog čega su iduća ubrizgavanja sve bolnija i mogu ozlijediti potkožno tkivo [11]. Ponovno korištene igle (osobito one skinute s penkala) mogu imati ostatke kristaliziranog inzulina i mogu prenositi bakterije. U stvarnosti mnogi ljudi igle koriste nekoliko puta iz novčanih razloga ili zbog praktičnosti [11].

Izbjegavaj koristiti istu iglu dulje od jednog dana. Nikad ni s kim ne dijeli igle, ni nakon dezinfekcije. Ako iglu koristiš ponovno, odmah nakon uporabe vrati kapicu i ničim je ne dodiruj. Pri prvom znaku pojačane boli ili otpora pri ubrizgavanju zamijeni iglu [12]. Iskorištene igle idu u tvrdu posudu otpornu na probadanje, a ne u kućni otpad. Možeš koristiti kutiju za oštre predmete ili debelu plastičnu bocu s poklopcem. Kad se napuni, predaj je u ljekarni ili u liječničkoj ordinaciji, prema mjesnim pravilima.

Modrice nastaju kad igla pogodi i prekine malu kapilaru [13]. Uobičajeno je da se to povremeno dogodi i ne utječe na upijanje inzulina. Takve male modrice mogu se javljati nešto češće ako uzimaš aspirin (u maloj dozi) ili antikoagulanse, ako imaš manjak vitamina K ili povećanu lomljivost kapilara [13]. Prebrzo ubrizgavanje ili višekratna uporaba iste igle povećava opasnost od takvih modrica.

Da bi modrice sveo na najmanju mjeru, ubrizgavaj polako i ravnomjerno, nemoj masirati područje odmah nakon ubrizgavanja i koristi nove igle [3]. Ako se nakon davanja inzulina na koži pojavi krv, čistim tupferom lagano pritisni (nemoj masirati). Male modrice blijede same i ne traže liječenje, iako se trajanje jako razlikuje od osobe do osobe. Svaku veliku, bolnu, šireću modricu ili onu koja ne prolazi pokaži medicinskom timu. Za iduća ubrizgavanja izbjegavaj područje s modricom dok se posve ne zacijeli.

Koristi nove i kratke igle (4 mm), ubrizgavaj polako i ravnomjerno i opusti mišiće u području ubrizgavanja [7]. Novo penkalo s inzulinom pusti da dođe na sobnu temperaturu tako da ga izvadiš iz hladnjaka 15-30 minuta prije. Izbjegavaj područja s mnogo živčanih završetaka, poput ruba trbuha, preblizu pupka, koljena ili drugih zglobova. Odvrati si pozornost i duboko diši.

Ako koristiš inzulin iz nove ohlađene bočice ili penkala, česta je bol od „hladne opekline” [3]. Inzulin koji trenutačno koristiš drži na sobnoj temperaturi do tri tjedna [3]. Neki ljudi prije ubrizgavanja na deset sekundi prislone kockicu leda kako bi mjesto obamrlo. Podaci o učinku krema za obamrlost na upijanje inzulina ograničeni su, pa se posavjetuj s medicinskim timom prije nego što ih počneš redovito upotrebljavati.

Ne preporučuje se. Iako se to medicinski ne preporučuje, stvarnost je da mnogi ljudi igle koriste nekoliko puta [11]. Preuzeti rizici obuhvaćaju:

• Pojačanu bol — igla se vidljivo otupi;
• Lipodistrofiju — ponovljenu ozljedu tkiva;
• Mjesne infekcije — rijetke, ali moguće;
• Netočno doziranje — kristali inzulina mogu začepiti iglu;
• Onečišćenje uloška — bakterije mogu ući kroz iglu [11].

Ako iz novčanih razloga ponovno koristiš igle, imaj na umu da se vrh otupi već pri prvoj uporabi, a svako sljedeće ubrizgavanje više boli i više ozljeđuje tkivo. Istu iglu nemoj koristiti dulje od 24 sata [12]. Između uporaba drži kapicu na igli i nemoj je dodirivati. Odmah zamijeni iglu ako se savila ili ako osjetiš pojačan otpor pri ubrizgavanju. Nikad je nemoj koristiti ponovno ako imaš djelatne infekcije, oslabljen imunosni sustav ili tegobe sa zacjeljivanjem općenito. Izračunaj isplati li se tako ostvarena ušteda u odnosu na rizike. Igle su općenito razmjerno jeftine.

Malo krvi nakon ubrizgavanja nije nevolja [13]. Znači da si pogodio malu kapilaru i nimalo nije opasno. Vatom ili čistim rupčićem lagano pritisni 10-30 sekundi. Nemoj masirati mjesto. To može raširiti inzulin u tkivu i nepredvidivo ubrzati upijanje.

Ako krvarenje traje dulje od minute ili se pojavi velika modrica, pritisni jače i po potrebi stavi led. Zabilježi u dnevnik ako ti se glukoza u krvi ponaša drukčije nakon ubrizgavanja koje je krvarilo. To je vrlo rijetko. Brže upijanje može nastupiti samo ako pogodiš veću žilu [9]. Često krvarenje može upućivati na predugačke igle koje pogađaju mišić ili na tegobe sa zgrušavanjem koje mogu tražiti dodatnu obradu (vrlo malo vjerojatno) [6].

Neupotrijebljen se inzulin čuva u hladnjaku na 2-8 °C, po mogućnosti u srednjem dijelu (a ne u zamrzivaču ni na vratima, gdje temperatura varira) [3]. Bočica ili penkalo koje koristiš drži se na sobnoj temperaturi (ispod 25 °C) do četiri tjedna, kako stoji u uputi o lijeku većine inzulina. U praksi su tri tjedna sigurniji izbor, osobito ljeti ili kad temperatura u kući prijeđe 25 °C [14]. Neki inzulini traju dulje, drugi kraće, pa provjeri i uputu o lijeku. Nemoj inzulin izlagati izravnom svjetlu, krajnjoj vrućini ni smrzavanju [3].

Za prijevoz koristi izoliranu torbicu. Nemoj inzulin ostavljati u automobilu, osobito ljeti ili zimi [14]. U zračnoj luci inzulin nosi u ručnoj prtljazi, uz liječničku potvrdu. Inzulin se ne smije snažno tresti (pjeni se i to utječe na doziranje). Analozi inzulina (dugodjelujući ili brzi) prije uporabe više ne traže trešnju (miješanje), kao što je slučaj s inzulinom NPH (neutral protamine Hagedorn) [3]. NPH je humani inzulin srednje duljine djelovanja, uobičajeno mutan, koji se propisuje sve rjeđe, ali je u mnogim zemljama i dalje dostupan. Prije uporabe uvijek provjeri izgled. Nemoj koristiti inzulin ako je mutan (NPH je iznimka), ako ima kristale ili ako je promijenio boju.

Može se, ali se ne preporučuje. Tehnički možeš ubrizgati kroz tanku odjeću (košulju, tanku majicu), ali se to nimalo ne preporučuje [3]. Tekstilna vlakna mogu onečistiti iglu, ne vidiš točno kamo ubrizgavaš i možeš pogriješiti u ispravnoj izmjeni područja ubrizgavanja. Debela odjeća skreće iglu i utječe na dubinu ubrizgavanja.

Ako si u hitnoj situaciji i nemaš druge mogućnosti (što je teško zamisliti), pobrini se da je to mjesto na odjeći čisto. Koristi novu iglu, ubrizgaj kroz samo jedan tanak sloj odjeće i budi vrlo pozoran na dubinu ubrizgavanja [15]. Čini to samo u iznimnim slučajevima. Većina ljudi nađe nenametljiv način da odjeću malo podigne i tako ima izravan pristup koži.

Kvržice uglavnom nastaju od ponovljenog ubrizgavanja u isto područje [16]. Masno tkivo neuredno buja (masne se stanice umnažaju i povećavaju) kao odgovor na trofički učinak inzulina, odnosno njegovu sposobnost da potiče rast tkiva. Kvržice su mekane, bezbolne, ali inzulin upijaju nepredvidivo, katkad sa zakašnjenjem, katkad nikako [16]. Javljaju se u više od polovice osoba koje koriste inzulin, ali su mnogo češće u onih koji ispravno ne izmjenjuju mjesta ubrizgavanja ili ponovno koriste igle [5].

Radi sprječavanja redovito izmjenjuj mjesta ubrizgavanja, koristi nove igle i redovito provjeravaj i opipavaj područja ubrizgavanja [4]. Ako već imaš kvržice, to područje posve izbjegavaj barem tri mjeseca. Nikad nemoj ubrizgavati u kvržice: iz njih se inzulin upija nepredvidivo, a glukozu u krvi postaje teško nadzirati [16]. Sva promijenjena područja pokaži liječniku kako biste zajedno procijenili tvoju tehniku ubrizgavanja. Rijetko kvržice mogu nastati alergijskim odgovorom na korišteni inzulin, a u tom slučaju može biti potrebna promjena vrste inzulina.