Kalkulator BMI-ja (indeks tjelesne mase)

Indeks tjelesne mase (BMI) poseban je omjer tjelesne mase i visine, kojim se procjenjuje je li osoba pothranjena, odgovarajuće mase ili prekomjerne mase za svoju visinu. Izražava se u kg/m². BMI ne mjeri izravno tjelesnu mast, ali s njom prilično dobro korelira, pa se koristi kao brzo probirno sredstvo.

BMI se dobiva dijeljenjem tjelesne mase u kilogramima s kvadratom visine u metrima. Uzmeš svoju masu u kilogramima, podijeliš je s visinom u metrima, a zatim ponovno podijeliš s visinom. Na primjer, osoba od 70 kg i 1,75 m ima BMI 70 podijeljeno s 1,75 pa opet s 1,75, što je 22,9 kg/m². Kalkulator iznad to radi automatski i pokazuje kategoriju u koju spadaš.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, u odraslih se vrijednosti BMI-ja tumače ovako [1]:

• ispod 18,5 — raspon pothranjenosti;
• 18,5 do ispod 25 — raspon normalne tjelesne mase;
• 25 do ispod 30 — raspon prekomjerne tjelesne mase;
• 30 do ispod 35 — raspon debljine I. stupnja;
• 35 do ispod 40 — raspon debljine II. stupnja;
• 40 ili više — raspon debljine III. stupnja.

BMI ipak ima svoja ograničenja. Ne razlikuje mišić od masti. Zanemaruje i raspored masti, a trbušna je mast rizičnija. Ne tumači se jednako u djece, sportaša, trudnica ni starijih osoba. Zato je polazište, a ne zaključak. O tome gdje se salo taloži više govori omjer struka i visine, kojemu treba samo jedno mjerenje više.

Prekomjerna tjelesna masa, osobito mast oko trbuha, povećava inzulinsku rezistenciju (tijelo slabije odgovara na vlastiti inzulin, pa ga gušterača mora stvarati više) i jedan je od najvažnijih čimbenika rizika za dijabetes tipa 2. Visok BMI ne znači da ćeš nužno razviti šećernu bolest. Gubitak tjelesne mase, čak i skroman, znatno snižava taj rizik. U osoba koje već imaju šećernu bolest gubitak mase poboljšava i kontrolu glukoze u krvi.