Razumijevanje gestacijskog dijabetesa: uzroci i skrb

Gestacijski dijabetes oblik je šećerne bolesti koji se prvi put pojavi u 2. ili 3. tromjesečju trudnoće [1]. Tvoje tijelo stvara inzulin, ali hormoni koje luči posteljica njegovo djelovanje djelomično koče. Kad tvoja gušterača ne može stvoriti dovoljno inzulina da tu povećanu otpornost nadoknadi, glukoza ti u krvi poraste iznad normalnih vrijednosti [2].

Proces se razvija postupno, kako posteljica raste i otpušta sve veće količine dijabetogenih hormona, dakle hormona koji podižu glukozu u krvi [1]. Čimbenici poput prekomjerne tjelesne mase prije trudnoće, dobi iznad 35 godina i dijabetesa tipa 2 u obitelji povećavaju rizik od razvoja tog stanja. Gestacijski se dijabetes ipak može pojaviti i u žena bez očitih čimbenika rizika.

Gestacijski se dijabetes od ostalih tipova temeljno razlikuje po svom privremenom uzroku, koji je svojstven trudnoći [2]. Kod dijabetesa tipa 1 imunosni sustav uništava stanice koje stvaraju inzulin, a to je uništenje trajno. Kod dijabetesa tipa 2 tijelo tijekom nekoliko godina postaje otporno na inzulin, zbog načina života i genetske sklonosti.

Kod gestacijskog dijabetesa otpornost na inzulin uzrokuju hormoni posteljice i ona nakon poroda obično nestane [1]. Nije riječ o autoimunoj bolesti niti o uništenju beta-stanica gušterače, dakle stanica u gušterači koje stvaraju inzulin. Liječenje je uglavnom potrebno samo tijekom trudnoće, iako rizik od kasnijeg razvoja dijabetesa tipa 2 ostaje povećan, kao što pokazuje slika ispod [3].

Prije trudnoće tvoja je gušterača stvarala dovoljno inzulina za potrebe tvog tijela. Nije bilo hormona posteljice koji bi interferirali s djelovanjem inzulina. Tvoje je tijelo održavalo ravnotežu između stvaranja inzulina i potreba tvojih stanica za glukozom [4].

Trudnoća od tvog tijela traži više energije i mijenja način na koji tvoje tijelo koristi glukozu. Hormoni posteljice otpornost na inzulin postupno povećavaju, pa gušterača stvaranje inzulina mora udvostručiti ili čak utrostručiti [1]. Ako se ta sposobnost prilagodbe premaši, pojavljuje se hiperglikemija, dakle gestacijski dijabetes.

Gestacijski je dijabetes po određenju privremeno stanje, koje se u većini slučajeva nakon poroda povuče [2]. Kad se posteljica porodi, hormoni odgovorni za otpornost na inzulin brzo nestaju [1]. Glukoza se u krvi obično vrati na normalne vrijednosti unutar prvih sati ili dana nakon poroda.

Privremeno ipak ne znači bez dugoročnih posljedica. Žene koje su imale gestacijski dijabetes ostaju u riziku od dijabetesa tipa 2. Između 30% i 50% njih razvije dijabetes tipa 2 unutar sljedećih 15-20 godina, a doživotni rizik može doseći do 60% [3]. Zato su praćenje glukoze u krvi nakon poroda i usvajanje zdravog načina života ključni za sprječavanje dijabetesa tipa 2.

Gestacijski se dijabetes najčešće pojavi u drugom tromjesečju, obično između 24. i 28. tjedna trudnoće [2]. To je razdoblje u kojem posteljica dosegne veličinu dovoljnu za stvaranje znatnih količina dijabetogenih hormona. Upravo se zato test podnošljivosti glukoze (OGTT) izvodi u tom razdoblju [3].

U trećem tromjesečju otpornost na inzulin i dalje raste, sporije, i vrhunac doseže u 32. do 36. tjednu [1]. Neki se slučajevi gestacijskog dijabetesa prepoznaju kasnije, ako je uobičajen probir bio negativan, a čimbenici rizika ostanu i izraze se poslije. Razina glukoze u krvi u rasponu dijabetesa, pronađena već u prvom tromjesečju, u većini slučajeva znači dijabetes koji je postojao i ostao neotkriven prije trudnoće, a ne onaj koji je trudnoća izazvala.

Gestacijski dijabetes pogađa između 10% i 14% trudnoća u svijetu, uz razlike ovisno o istraženom stanovništvu i o korištenim dijagnostičkim mjerilima [5]. Učestalost se među područjima znatno razlikuje i veća je na Bliskom istoku, u sjevernoj Africi i u jugoistočnoj Aziji [2]. Za tebe ta brojka znači da je test podnošljivosti glukoze u 24. do 28. tjednu dio uobičajene skrbi u trudnoći, a ne mjera pridržana za žene u riziku.

Tijekom posljednjih desetljeća učestalost novih slučajeva gestacijskog dijabetesa postojano raste, usporedno sa svjetskom epidemijom pretilosti [2]. Tom smjeru pridonose promjene načina života, viša dob majke i rastuća učestalost pretilosti. Ujednačavanje dijagnostičkih mjerila koje je predložio IADPSG (međunarodna skupina stručnjaka za dijabetes i trudnoću) omogućilo je točniju svjetsku procjenu tog stanja [5].

Nekoliko hormona koje luči posteljica interferira s djelovanjem inzulina [4]. Glavnu ulogu ima humani placentarni laktogen (hPL): otpornost na inzulin povećava jer pokreće razgradnju pohranjene masti i slobodne masne kiseline šalje u krvotok [1]. Smanjenju osjetljivosti tkiva na inzulin pridonose i progesteron te estrogen.

Kortizol, hormon koji stvaraju nadbubrežne žlijezde, u trudnoći također raste i otpornost na inzulin pojačava djelujući na glukokortikoidne receptore, dakle na mjesta na stanicama preko kojih učinak ostvaruje [6]. Placentarni hormon rasta i leptin zaokružuju tu složenu hormonsku sliku, koja pritišće sposobnost gušterače da luči inzulin [4].

Da, gestacijski se dijabetes u načelu može pojaviti u bilo kojoj trudnoći, pa i u žena bez vidljivih čimbenika rizika. Rizik je ipak znatno veći ako si gestacijski dijabetes imala u prethodnoj trudnoći [7]. Između 30% i 50% pogođenih žena gestacijski će dijabetes u kasnijoj trudnoći razviti ponovno, uz veće stope u stanovništvima s visokim rizikom [8].

Ostali čimbenici koji vjerojatnost povećavaju obuhvaćaju prekomjernu tjelesnu masu, dob iznad 35 godina, dijabetes tipa 2 u obitelji i sindrom policističnih jajnika [3]. To što si imala trudnoću bez gestacijskog dijabetesa ne jamči da će sljedeće trudnoće biti iste. Svaku trudnoću treba pratiti zasebno, a pretraga glukoze u krvi ostaje obvezna.

Posteljica na metabolizam glukoze utječe kako bi plodu osigurala neprekidan dovod hranjivih tvari [6]. Plod za svoj rast i razvoj ovisi isključivo o majčinoj glukozi jer ono što mu treba ne može stvoriti sam. Povećanjem majčine otpornosti na inzulin posteljica više glukoze usmjerava prema optoku ploda [4].

Taj je mehanizam evolucijska prilagodba koja dobro radi sve dok majčina gušterača može nadoknađivati [6]. Posteljica djeluje kao složen endokrini organ i luči hormone koji majčin metabolizam preslaguju. Kad to preslagivanje premaši majčinu sposobnost prilagodbe, ishod je gestacijski dijabetes [1].

Nakon što se posteljica porodi, hormoni odgovorni za otpornost na inzulin brzo nestaju iz optoka [1]. U većini se slučajeva glukoza u krvi vrati na normalu unutar prvih sati ili dana nakon poroda. Liječenje inzulinom ili antidijabeticima na usta obično se prekida odmah nakon poroda; vrijeme i odluka ipak pripadaju tvom liječničkom timu, koji ti glukozu u krvi i dalje prati [2].

Ipak je ključno 4-12 tjedana nakon poroda učiniti test podnošljivosti glukoze, kako bi se potvrdilo da se poteškoća povukla [3]. Rizik od razvoja dijabetesa tipa 2 dugoročno ostaje povećan, zbog čega se preporučuje dugoročna godišnja kontrola. Dojenje, održavanje normalne tjelesne mase i redovita tjelesna aktivnost mogu znatno smanjiti rizik od razvoja dijabetesa tipa 2 u majke koja je imala gestacijski dijabetes [9].